Knjizevni terorist

Pobuna u kokosinjcu part two, ili: Novi val nasilja na ulicama knjizevne carsije

Olala, pa ovo premasuje nase najludje teroristicke snove. kao sto sam ni ne sluteci napisao u donjem postu, nekako s proljeca ti se nasi pisci tko zna zasto pocnu cerupati ko gladne koke u tijesnom kokosinjcu. pocetno kolo je otvorio rade jarak, ali sa slabim koeficijentom pa je kao svaki drugoligaski pretendent odmah i pao u zaborav, jer glavni je fajt tek trebao uslijediti. sezona je pocela obecavajuce, a da ne bismo stogod propustili na sljedecem bogatom ovoproljetnom meniju, idemo mi djeco moja kronoloski. prvo je ante tomic napisao onaj retardirani tekst o studentskoj pobuni, a na njega se nadovezala milana vukovic runjic koja nicim izazvana prizeljkuje revoluciju zato sto trgovine ne rade nedjeljom te autoritetom empirijske spoznaje zakljucuje da studenti smrde na znoj, alkohol i komunizam i da im je zato pobuna za kurac. njima je pokusao odgovoriti profesor marinko koscec nekim bulaznjenjem o kolektivnim devijacijama u hrvata, i cijela se stvar izgubila u poprilicno glupim tezama sve troje nasih pisaca. dobro, rekosmo, mozda se netko pametniji ukljuci u raspravu, a za to vrijeme zabavljat ce nas stari znanac i veliki miljenik ovdasnje publike miljenko jergovic novom sezonom svog reality multitalents showa srda pjeva u sumrak sa zvijezdama. pa je zapjevao jednu o svom arhineprijatelju velimiru viskovicu trazeci da ga se, miljenka a ne viskovica, kao nekoc iz konkurencije za nagradu jutarnjeg lista, izbaci iz knjizevne enciklopedije. jer da nece on imati posla s tim knjizevnim polusvijetom. ali jebi ga, rece na to u danasnjem odgovoru viskovic, enciklopedija je ipak enciklopedija, ne moze tu hocu unutra necu unutra, a uostalom ti se, miljenko, nemas ni pravo javljati jer nedjeljom jedes za istim stolom s vlahom bogisicem. za one koji tek hvataju likove nase knjizevne sapunice napomenimo kako je jergovic ozenio sestru vlahe bogisica, a kako je bogisic ravnatelj leksikografskog zavoda koji je tom istom viskovicu zagorcavao zivot zbog te iste knjizevne enciklopedije. za desert ocekujemo jergovicev odgovor u najkracem roku. u medjuvremenu, po kuriru jos danas saljem mobilizacijski poziv nemanji da se ukljuce u raspravu i on i njegove besprizorne centurije a na afteru cemo kao i obicno prirediti orgije. sastanak plenuma knjizevnih terorista odrzat ce se pak na ovom istom mjestu a o vremenu sastanka bit cete obavijesteni naknadno. sugerira se obnavljanje nase blokade knjizevnickog zaglupljivanja kojem smo po svemu sudeci ponovno intenzivno izvgrnuti. ne zaboravite da vrijeme poluraspada knjizevne gluposti nadilazi jedan prosjecan ljudski vijek.

Objavio knjizevni terorist u 5. maj 2009 11:59:36 | 2 komentara

Duet Mandic Jarak predstavio novu obradu evergreena: Nekako s proljeća...

Kakve to medjusobne veze ima, ne zimku, ali svakog proljeca krene neka frka medju tim knjizevnicima. prije tri godine jergovic katunaric, prije dvije godine viskovic bogisic, prije godinu dana najprije tomic i perisic a onda i ona sveopca kafanska tuca oko sajma knjiga u leipzigu, i evo ih opet. napisao mandic svoje vidjenje suvremene hrvacke proze, nije proslo ni par dana, kad vidi sto nas snadje. jali grmi, jal se zemlja trese. niti grmi, nit se zemlja trese, nego neki zestok napad s boka, o kojem nas usrdno informise moljac, sa slobodno plutajuceg patrolnog camca rade jarka. hoce li mandic sa svog nosaca aviona dic par lovaca tek da sprasi koje zrno u jarkovu krmu, ili ce sve to ignorirati kao najobicniju provokaciju s ciljem izazivanja sukoba sirih razmjera, ostaje da vidimo. siroko je poznato da rade jarak na opce ocjene i dogadjaje bez znacenja reagira personalno, to jest da neke generalne i cesto pausalne konstatacije shvaca iskljucivo osobno, a onda gnjevno pise kakav svoj jaccuse i ostala priopcenja po glasilima i kulturnim priopcilima. pa tako i ovaj put. citam taj inkriminirani mandicev tekst i blinkam od nekuzenja. kako se samo jarak u njemu uspio prepoznati, pitam se uma sirom otvorenog. pa ko je tebe spomenuo, covjece bozji, mandic pise o desetoj stvari. ali ne, evo jarka, sjeo za mitraljez, i prak prak prak, za neupucene to je onomatopeja iz stripova o cortu malteseu, ispraznio dva sanzera u vidu ad hominem kvalifikacija, dokacio usput i svog bivseg urednika miroslava micanovica, sve valjda zato da se osjeti bolje i potvrdi sam sebi kako je fakat ono covjece teska margina, kuler, ono najbolji mislim ono, kako bi rekli oni likovi iz metastaza. dobro, ne mislim sad branit mandica, nego brate koji je kurac vise tim hrvackim piscima da ne vide dalje od vlastitog odraza u zrcalu. pocnu nesto komentirati, a rade jarak se odmah prepozna. pisu opcu ocjenu prozne godine u obrazlozenju za neku nagradu, a on se opet prepozna. gleda reklamu za cilit bang, i ne moze da se ne prepozna. to je neko kompulzivno prepoznavanje, zvuci ko poremecaj. za njega su onda idealne bozaniceve bozicne i uskrsne poslanice, tamo isto nema imena a odnose se prakticno na svakoga, kao i ovaj zadnji mandicev tekst. jarak naravno zaboravlja da je, katkad doduse mimeticki ali katkad medjutim i metaforicki, svaki knjizevni tekst aprirorno autobiografican, pa bila to cak neka gola avantura tipa stevensonova otoka s blagom. jarak, nadalje, ocito ne zna da su ad hominem napadi legitimno oruzje jedino knjizevnih terorista, te da u svakom drugom slucaju podlijezu ostroj osudi, sto se najbolje moglo vidjeti prije nekoliko godina u slucaju miljenka jergovica i njegove polemike s katunaricem. apeliram, na kraju, da se jarku napokon da neka knjizevna nagrada jer ova njegova samoproglasena autsajderska pravicnost vec svima ozbiljno ide na kurac, pa i onima koji ga nemaju. za razonodu otkrij je li kurac u prethodnoj recenici mimeticka ili metaforicka kategorija. tocne odgovore posalji na nasu adresu a sretne dobitnike ocekuju vrijedne nagrade. kisi kisi.

Objavio knjizevni terorist u 26. april 2009 0:38:40 | 2 komentara

TOMIC vs. PERISIC: Tajni razlozi novog regionalnog sukoba (vojnoobavjestajna procjena)

Dok iscekujemo nastavak fajta, da se iz perspektive vojne analitike malo posvetimo stvarnim razlozima na novootvorenom knjizevnom frontu, koji bi mogao donijeti plodno i zanimljivo literarno proljece, a nasim knjizevnoteroristickim celijama i malo sireg prostora za djelovanje. kao sto je poznato, sve detaljno planirane osvajacke kampanje pocinjale su u proljece da bi do jeseni, prije prvih kisa i snjegova, svi vazniji ciljevi bili ostvareni, pa smo skloni vjerovati i da tomic nije slucajno ispalio svoj metak bas ovih dana, cim je malo zatoplilo. interesantno je da se tvorni napad na perisica desio bas na dan promocije covjeka na terenu, pa nasi vojnoobavjestajni terenski operativci vec istrazuju vezu izmedju ta dva dogadjaja. prema prvim saznanjima, napad je smisljeno tempiran, te je trebao zasjeniti promociju koja se odigrala u ghetaldusu u gajevoj, u subotu, dok su pokraj izloga promicali spiceri ogledavajuci se hoce li ih zahvatiti kamere red carpeta. medjutim, nes ti strateskog cilja sjebat nekome promociju. perisic je navodno vec duze vrijeme u zavadi s tomicem, pavicicem, bareticem i ostalim splitskim samoproklamiranim knjizevnim velicinama, ali zasto je krv potekla bas ovoga vikenda, buduci da su se svi oni medjusobno drzali pakta o nenapadanju, nije bas ocito. naime, pregledom arhive, jedan je nas odjel utvrdio da je sporna perisiceva kritika o sarajevskom utorkasu emiru imamovicu, a koja je raspizdila antu tomica, izasla ima dobrih mjesec dana, kao sto je i perisic prvi na top listama gotovo dva mjeseca, za sto smo pretpostavili da je glavni razlog tomicevog bijesa. jasno vam je, upada u oci raskorak izmedju tempiranja jucerasnje tomiceve kolumne i dogadjaja na koje reagira. istraga traje, a molimo cinkere neka info o tome zasto je tomic napao perisica bas ovih dana dostave u razumnom roku. pri donosenju svjezih saznanja na vrata sigurne kuce zvoniti dva puta dugo pa dva puta kratko. zaporka je srda pjeva, a odzivka bez brkova.

Objavio knjizevni terorist u 24. februar 2008 20:41:29 | 15 komentara

BREAKING NEWS: Nova eskalacija nasilja u autonomnoj pokrajini nase knjizevne republike

Opala, nakon kaforovskog razdoblja prividnog mira u autonomnoj fakovskoj pokrajini nase knjizevne republike doslo je do nove provale nasilja. danasnji jutarnji donosi zestoku diskreditaciju roberta perisica, vidi link, a autor je pogodite tko. povod je ovom iznenadnom pucnju u suncano podne, pucnju koji ce mozda izazvati regionalnu krizu i dovesti do novog knjizevnog rata, toboze perisiceva kritika emira imamovica pirkea u globusu, ali pravi je povod, sve mi se cini, to sto je perisic vec peti tjedan bestselling autor na top listi hateveovih pola ure kulture. jebiga, tomicu, nisi vise glavna zvijezda. dobro, nije bio to ni preklani, kad se baretic vinuo visoko visocije, i s osmim povjerenikom drzao vrh ljestvica barem godinu i pol, ali njih dvojica su drugari iz one konobe kako li se zove, koji svake zime idu na sponzorirano adventsko putovanje u pulu, pa mu i oni dodju ko neke sponzoruse, na racun gospodje magdalene vodopije, voditeljice kulturne priredbe vasarskog karaktera sanjam knjige koja dakle svake godine u predbozicno vrijeme ugoscava putujucu menazeriju utorkasa. gospodja vodopija je, podsjetimo, prijateljica alide bremer, koja pak vodi pisce na jedan drugi sajam, u dalekoj zemlji germaniji. zasto je to bitno. e pa zato, braco draga u kristu, jer tu mozda lezi drugi razlog tomiceve danasnje kolumne. iako su prijateljice, prijateljica bremer se nije povela za prijateljicom vodopijom, te nije tomicu i drustvu sponzorirala korizmeno putovanje u leipzig, rekavsi da za njih nema novca, vidi link, a perisicu, eto, jest. i sad izigrana sponzorusa tomic upire prstom i ogorceno, ozbiljno povrijedjene tastine, psuje kako joj se gade knjizevne sponzoruse. koliko mi je poznato, ovo je mozda prvi izravni obracun s perisicem, a iako bi mogao biti iskra koja ce zapaliti knjizevni balkan ako perisic u srijedu odgovori u globusu, u ovoj fazi, barem kad se pogleda placljivi tomicev argumentacijski instrumentarij, nije nista nego jedan obicni cat fight. mrnjao. kisi kisi.

Objavio knjizevni terorist u 23. februar 2008 20:21:03 | 5 komentara

Otvoreno pismo Literarnom pticaru

Vidim neki dan da je pticar odnio nagradu glineni golub matice hrvatske osijek. o pa jebote kamo ode ovaj svijet, citam to i mislim se. taj mladac u kojeg smo polagali tolike nade posve je presusio otkad su ga demaskirali u globusu i sad salje neke pizdarije na literarne natjecaje u provinciji. vidim tu mjesta za jednu devetnaestostoljetnu novelu o unutrasnjoj propasti nekoc perspektivnog i talentiranog ucitelja kojeg su zivotne neprilike, a mozda, dijelom, i nedostatak borbenosti, sjebali i zakopali u neko blato. i dok taj talent ganja nagrade po provinciji, vidim da kod nas nova zvijezda postaje stanovita andrea pisac zvana nomen est omen, zena ima kolumnu u graziji, tako ti to, pticaru moj, ide, objavis neku govnariju kod krune lokotara i odmah ti pljusnu ugovor za kolumnu, eno vidi lebovskog, i on je tako objavio knjigu u algoritmu i postao kolumnist, a ne ko ti, saljes rukopise na procjenu nekim tamo mediokritetima s fakulteta u osijeku koji i nije fakultet nego preimenovana pedagoska akademija i koji su diplomirali kod helene sablic tomic na jos jednoj uzaludnoj i dosadnoj temi iz novije slavonske knjizevnosti. kazem ti, ugledaj se na andreu pisac, u koju je, nota bene, moj buraz prije nekoliko godina bio zaljubljen pa mogu reci da sam zamalo postao obiteljski povezan s njom i tako zamalo dobio jos jedno knjizevno ime pod krov, sto bi bilo neizdrzivo. da andrea nije izdala kod krune lokotara, za nju ne bi znao ni novinar koji u vijencu pise novosti iz ogranaka matice hrvatske. a ona nije elfriede jelinek iz nove gradiske, spomenuta u prethodnom postu. ne. citao sam to, i to je lose. ajde pticaru, picka mu materina, razjebi sav taj vasar lose knjizevnosti, zasto si me ostavio samog. nemam vise volje nizasto.

Objavio knjizevni terorist u 20. februar 2008 22:12:55 | 2 komentara

Knjizevni terorizam za ponavljace

Ah, ah, vidim da nije dugo trebalo da krene iz vas, dragi moji malobrojni citatelji. a isto tako ni da se jave novi pametnjakovici koji s visoka sve nas dovode u pitanje zgadjeni nasim prizemnim i besmislenim interesima. nesto nize jedan je nas dugogodisnji diskutant naveo iskaz koji najsazetije odgovara na sve takve priglupe kritike ovog bloga, a koje bi se mogle sazeti u sljedecoj recenici. hajde i ti, mladicu, pisi i nametni se kao pisac, a ne da nam tu seres o jergovicima, perisicima i nagradama, kaj nas boli kurac za jutarnji list, nagrade i knjizevne kriticare. e pa o tome se i radi, nadobudni blogokriticari, o tome kaj nas, ipak, boli kurac. no prvo da navedem spomenuti iskaz. citat. relevantno je uociti sto to ulazi na popise literature suvremene knjizevnosti po kojoj studenti spremaju ispite, a onda, kao nastavnici materinjeg jezika ili, jos gore, knjizevni kriticari, svoje novosteceno znanje prenose nevinim novim narastajima. relevantno je tko prosudjuje sto je knjizevno vrijedno i time utjece na ukus publike navikle da je se provodi kroz pisanu rijec kao sto je lifestile casopisi provode kroz soping centre. kraj citata. e pa o tome se radi. ovo nije blog o knjizevnosti, da ponovim ako je netko krivo shvatio ili se tek nedavno ukljucio u raspravu, nego blog o mehanizmima i polugama moci u hrvatskoj knjizevnosti. o tome kako se kreira lektira, o tome kako se kreira star sistem. o tome tko ce dobiti svoju stranicu u novinama, a tko nece zasluziti ni info na dnu stranice. o tome na koji nacin jedna elita pisaca, kriticara i izdavaca protezira stanoviti, uski tip literature, a sve druge potpuno potiskuje. zamislite, recimo, da je elfriede jelinek mlada nadobudna knjizevnica iz nove gradiske cija knjiga izadje kod nekog malog izdavaca, ili nedajboze u ogranku matice hrvatske u kutini. ona, prvo, ne bi zasluzila vijest jer ne odgovara vladajucem i terorizirajucem kanonu domace proze. drugo, mozda bi dobila koju kritiku, pa cak i u najtiraznijim novinama, ali u uravnilovki tih kriticarskih tekstova ne bi vjerojatno bila posebno zapazena jer nit je kolumnist sa stetsonom nit je platinasti komad nit je sestra hrvatske misice nit je zena pretvorbenog otimaca tvornice tekstila. trece, pogotovo nece zasluziti intervju, pa sve da pokusa skandalizirati javnost, kao sto je nedavno pokusala djecja knjizevnica silvija sesto. nemas sanse, mala, vrati se u svoju sobu i fantaziraj dalje sama o knjizevnosti. cetvrto, za godinu, dvije, pet, deset, bit ce potpuno zaboravljena, cak i ako se u nekom trenutku, kao recena gospodja sesto, uspjela probiti u medije. zasto. zato jer javni prostor medija, zatim antologija, zatim fakultetskog i skolskog programa, zatim nacionalne klasike, zauzimaju ovi koji su odgovarali terorizirajucem kanonu, pa ga cak i provodili. eto o tome se, djeco draga, ovdje radi.

Objavio knjizevni terorist u 24. januar 2008 23:49:57 | 29 komentara

Kuda idu divlje grinje, ili: U obranu Jergovica od dementnih pripadnika blogerske Al Qaide

Sad kad je jergoviceva demontaza proslo svrseno vrijeme, jer vec godinu i pol ne mozemo s katunaricem klicati napale smo najmocnijeg hrvatskog pisca, s obzirom da on to vise nije, a niti se njegova zadnja dva romana mogu kupiti u knjizarama republike hrvatske, prvi je izdao u bih a drugi u klubu jutarnjeg, neke divlje pripadnice nase male skupine knjizevnoteroristickih grinja nasle su se u nedoumici. vidim to po tome sto kod nemanje i dalje uporno sutaju i grizu po miljenku, sto sve odise neduhovitoscu, ali ne zbog njihovih stoseva i fora, nego zbog objekta tih ugriza. zasto su se okomile na srdu koja pjeva u sumrak na duhove, pitam se, kad je sama knjiga mrtvorodjence. zato sto ocito nisu jos primijetile da je presusila bara iz koje su se napajale, stanje stvari je bitno drugacije nego prije dvije godine kad je krenula frka s houellebecqom i katunaricem. paradoksalno, tim bolje po jergovica jer ce napokon ostati sam sa svojim citateljicama i knjigama, tako dozivjeti blagoslov i prosvjetljenje stavljanjem na policu na koju pripada, a ne na onu na kojoj bi zelio biti, te s vremenom prestati biti zanimljiv raznim knjizevnim teroristima i postedjen razornih analiza. life goes on, i novi pupoljci javljaju se na stablima domace literarne sumice. predmet mog interesa u ovom trenu je perisic, vidim da je vec dva tjedna prvi na pola ure kulture, ako pretpostavimo da ne fejkiraju top liste kao valerij juresic, koji je nota bene ipak zajebao moljca za lovu kao sto smo mu i najavljivali, a i tekstovi nasih renomiranih kriticarki obecavaju nekoliko dana zanimljivog stiva. sto je najbolje, knjiga mi je pod nosom, ima je moj buraz, ali je ljubomorno, za ne povjerovat, stalno nosi sa sobom i cita po nekoliko stranica dnevno, kao evandjelja, pa mu je nikako ne mogu preoteti. uspio sam procitati pocetak i sad cekam da se taj moron od mog buraza napokon do sita napoji svetom rijecju i prepusti izvore spoznaje nama koji jos cucimo u mraku poganstva. citao sam perisiceve price i ako je roman odrzao njihovu razinu, mislim da smo napokon dobili dobru i uzoritu literaturu. vidjet cemo, ako je koji od vas vec apsolvirao covjeka na terenu, molim da s nama podijeli svoje prve dojmove. za kraj jedna napomena novim clanovima kluba knjizevnog terorista. komentare u kojima se upotrebljavaju enteri i tako stvaraju bjeline koje ne podnosim jer me tjeraju na suvisno skrolanje bez zadrske cu brisati. unatoc tome sto cemo se zabiti u neki novi centar knjizevne moci, molim da se pridrzavate pravila ponasanja za vrijeme leta.

Objavio knjizevni terorist u 22. januar 2008 13:33:19 | 59 komentara

Smrt blogerske avangarde, ili: Kako je nastala hrvatska knjizevnoteroristicka kaljuza

Picka mu materina, nema me godinu dana, vratim se u nas vjezbovni kamp i vidim sto. sve polijegalo po hladovini, pijano i trulo, samo su vam neke pizdarije na pameti, bagro zatupljena, tamo kod nemanje zajebavate se s nekakvim antologijama, ma jebala vas antologija da vas jebala, pa nije to terorizam, majke vam ga nabijem. pa jel to vas treba puskom tjerati, alo, marvo teroristicka, ustaj iz te kaljuze. to su misli i psovke koje su mi se vrzmale po glavi kad sam nedavno otvorio nemanjine stranice, nakon prve opijenosti spoznajom da mi covjek na svom blogu objavljuje sabrana djela. gledam s nevjericom, fabuliraju nesto na srdu kapurovu, umjesto da se prihvate blistave analize kao nekoc, fokalizator, narativne strategije, skrivena ideologija teksta, slicnosti i razlike s ognjistarskom literaturom, bam bam bam, ovo, ono, kako vec to ide. a vidim da cu morati sve ispocetka, okupljati bistre umove i uspostavljati forum, mozda je u medjuvremenu stasao koji novi mladic il koja nova mladica u ivana lucica 3. jer, nema druge, morat cu konstatirati smrt blogerske avangarde, sve brate zapizdilo u dekadenciju. i jos tamo nesto inhibitor parafrazira najnovije jergovicevo romaneskno ostvarenje. e, nikogovicu, pa sto nisi ti napisao dvadeset knjiga. gdje si bio kad je on raskrinkavao bjelosvjetske frankofone ljenguze. ognjistarcima brojao leukocite, eritrocite i trombocite. podsjecam te, on je primio sve relevantne nagrade uze i sire domovine. barabo jedna, takvog si coveka naso da falsifikujes.

Objavio knjizevni terorist u 20. januar 2008 19:36:31 | 37 komentara

Povratak cudovista 2: Prva hrvatska knjizevna kladionica!

Vidim da je zal za pionirskim danima revolucije zadobio zastrasujuce dimenzije, a vjecno ziva teroristicka misao dospjela u kuldsak sto bi rekli braca francuzi. za one koji nisu frankofoni, ne citaju houellebecqa i ne prepoznaju se u jergovicevim invektivama to vam je, djeco, corsokak. vidim zatim daljine meglene i temne, a to me najvise i potaklo da izadjem iz hladovine, kad sam sjetan otkrio da se u nemanjinoj biblioteci pet stoljeca hrvatske knjizevne subverzije po drugi put prenose postovi iz sad vec polumitskog vremena rata jergovic katunaric kao ziva klasika. vidim zatim da je moljac izdao knjigu i sva nacela dobrog ukusa, i vidim da pticar ne uspijeva mrdnuti iz visegodisnje apatije. pa vidim tako, braco draga u kristu, da je sazrelo vrijeme velikog povratka i okupljanja mracnih legija jer se nasa mala knjizevna bara ponovno i poprilicno usmrdjela. ipak, povod je nove mobilizacije prozaicniji. kao soping centri prije bozica i valentinova i mi se moramo probuditi, blizi se nagrada jutarnjeg, a to vec tradicionalno ne moze proci bez nas, zar ne, kao ni samiti skupine g8 bez antiglobalista. za pocetak, dok jos svi ne razdvojite svoje vjedje i ne progledate u punoj jasnoci, otvaram prvu hrvatsku knjizevnu kladionicu. molim predlozite koeficijente za glavne kandidate ovogodisnje nagrade jl kao i kratka obrazlozenja koeficijenata. uplate izvrsite na sanku kulise, evidenciju ce voditi pticar alias izgnanik, a kompjutorsku pismohranu nemanja. svoja predvidjanja ostavljam za kraj jer se pomalo i sam pribojavam tocnosti sumornih vizija koje mi o nagradi nadolaze dok ujutro nad lavaboom, ladanovski receno perionikom, gledam svoje ispaceno lice. takodjer, pozivam vas da za zagrijavanje zajedno raspletemo nejasnocu koja bi mogla uzdrmati same temelje nase najpoznatije i medijski najbolje pracene literarne manifestacije. o cemu se radi. ulazi li, bre, ta srda u konkurenciju ili ne ulazi. to jest, jesu li clanovi zirija jutarnjeg istodobno i clanovi kluba jutarnjeg, pa su dobili odnosno kupili knjigu, ili, picka mu materina, ipak nisu. to je meni, sto bi reko nemanja, nejasno ko isihija. molim upucene da dostave info u razumnom roku. vas kt. kisi, kisi.

Objavio knjizevni terorist u 17. januar 2008 18:41:20 | 3 komentara

Povratak cudovista

Objavio knjizevni terorist u 28. april 2007 14:41:00 | 3 komentara